Što je kognitivno-bihevioralna terapija?

​

Suvremena kognitivno-bihevioralna terapija oblik je psihoterapije kojim se liječe osobe s najrazličitijim poteškoćama (npr. strahovima, depresijama, ovisnostima, tjelesnim promjenama).

Individualizirana terapija planira se i provodi uz veliku empatiju, prilagodljivost i pažnju te na temelju stručnog znanja, pri čemu je aktivna suradnja pacijenta neophodna.

Za kognitivno-bihevioralnu je terapiju, između ostaloga, karakteristična velika slojevitost, znanstvenost te djelotvornost dokazana brojnim istraživanjima.

​

Stalne promjene

​

Zbog težnje za uključivanjem najnovijih spoznaja i razvoja iz psihologije, medicine i sociologije te drugih osnovnih znanosti kognitivno-bihevioralna je terapija terapijski smjer koji se neprestano mijenja. Otvoren i prilagodljiv stav sprječava krute, neprilagodljive koncepte i omogućava individualni pristup svakom pacijentu.

​

Čovjek u središtu

​

Dok je u izvornim konceptima naglasak bio na moći vanjskih utjecaja na upravljanje ponašanjem, sada je naglasak na težnji pojedinca k samoregulaciji. Čovjek je biće koje razmišlja i planira, želeći oblikovati život samostalno i pozitivno, koje ima sposobnost postavljanja i ostvarivanja ciljeva, ali i želju za društvenim odnosima i zadovoljavajućem sudjelovanju u društvenim procesima. Tijekom razvoja kognitivno-bihevioralne terapije promijenile su se njezine polazne točke. Osjećaji, misli i stavovi, prošli i aktualni doživljaji također predstavljaju sadržaj kao i otvoreno ponašanje koje je moguće pratiti.

​

Metode

​

Uz osnovne vještine vođenja razgovora, motiviranja i uspostavljanja odnosa, terapeut može birati između pomno evaluirane lepeze općih terapijskih metoda i terapijskih metoda specifičnih za određeni poremećaj. Biheviorističke mjere neovisne o poremećaju mogu se prilagođene ugraditi u pojedini plan liječenja. To su primjerice: kognitivne metode (promjena disfunkcionalnih kognicija, dekatastrofizacija, trening rješavanja problema); postupci suočavanja (ekspozicija in vivo ili in sensu, sprječavanje reakcije, trening habituacije...), terapija ugode – trening ugode, postupci opuštanja, imaginacija (rad sa zamišljenim slikama), vježba komunikacije, trening socijalnih vještina itd. 

​

Setting i trajanje

​

Terapija se provodi u individualnim terapijama, u paru ili skupini. Moguće je ciljano uključivanje članova obitelji. Dijelom se terapijske intervencije mogu provoditi i u prirodnom životnom okruženju – ondje gdje se problem neposredno može doživjeti, a time i promijeniti. Trajanje liječenja ni u kojem slučaju nije određeno i, ovisno o problemu, seže od nekoliko seansi do više godina.

​

​

Izvor: www.oegvt.at