Ovisnost

Alkohol, cigarete, računalne igrice i šoping – svakodnevno smo u kontaktu s tvarima i događajima prema kojima možemo razviti ovisnost. Ono što zdravom čovjeku predstavlja dobrodošlu razonodu u stresnoj svakodnevici brzo može postati problem.

Jedno povremeno piće nakon posla pretvara se u sve više – put je od užitka do ovisnosti neprimjetan. Unos raste iz mjeseca u mjesec, a ono što je nekad bila iznimka, sada postaje pravilo. Želja postaje sve jača i sve se češće pronalaze razlozi za svakodnevno „posezanje za bocom“.

 

Ovisnosti se ubrajaju u psihičke bolesti i vrlo su česte. Pritom se razlikuju između ovisnosti vezanih uz tvari (alkohol, nikotin, marihuana, heroin, kokain, lijekovi...) i ovisnosti koje nisu vezane uz tvari (igre na sreću, kupovanje, internet, spolni odnosi ili pornografija...).

 

Ovisnosti se često pojavljuju kao reakcija na psihička opterećenja i osobne izazove. Pritom već postojeća psihička oboljenja mogu biti okidač za ovisnost. Pogođene osobe pritom često posežu za raznim tvarima koje stvaraju ovisnost jer kratkotrajno osjete rasterećenje i izazivaju pozitivne osjećaje. Prekomjerni unos alkohola, droga i lijekova često se upotrebljava kako bi se snalazilo s aktualnim poteškoćama. Međutim, dugotrajna zloupotreba pogoršava izvorne probleme i pritom stvara nove.

 

Kod svih se tvari razlikuju zloupotreba i ovisnost. Kod zloupotrebe osoba i dalje uzima tvar iako zna da ima štetno djelovanje.

 

Obilježja su ovisnosti sljedeća:

  • jaka potreba za svakodnevnom konzumacijom,

  • gubitak kontrole po pitanju početka, količine i/ili završetka unosa,

  • tjelesni simptomi apstinencijske krize,

  • razvoj tolerancije,

  • povišeni utrošak vremena za nabavu tvari ili oporavak konzumacije, povezan sa zanemarivanjem drugih interesa; nastavak konzumacije unatoč štetnim posljedicama.

 

(Za dijagnozu dovoljna su 3 od 6 kriterija koji se odnose na jednu godinu.)

 

Alkohol se pritom nalazi pri vrhu popisa ovisnosti. Procjenjuje se da je u Austriji 340 000 ljudi ovisno o alkoholu. Svaka četvrta odrasla osoba unosi alkohol u količinama opasnima po zdravlje.

 

Odvikavanje od alkohola pritom se u mnogim slučajevima provodi ambulantno, a po potrebi se može podupirati lijekovima. Kod teškog odvikavanja neophodno je liječenje u bolnici. Međutim, nakon uklanjanja otrova dolazi pravi zadatak: psihoterapeut može pomoći u tome da se ovisnost kontrolira i utre put za život bez ovisnosti.

Kognitivno-bihevioralna terapija pokušava otkriti koja je funkcija ovisničkog ponašanja i koje se potrebe kriju iza ovisnosti. Istražuje se na koji se način, bez ovisnosti, mogu zadovoljiti potrebe. Pritom se izrađuju nove strategije u postupanju sa stresom i problemima, izgrađuje se i prilagođava poslovni i društveni život te se radi na postupanju s recidivima i njihovim sprječavanjem.